Amir Telibećirović
Prije nepunih godinu dana došlo je do još jednog u nizu mnogobrojnih ‘ofiranja’ domaćih mainstream medija. Priča je donekle zataškana u bh. javnosti ali se izgleda malo više analizirala u susjednoj Hrvatskoj, iako se više tiče BiH. Neko može pomisliti da je priča zastarjela zbog niza mjeseci koji su protekli, ali ovdje nudimo potvrdu kako su i tema i priča nažalost još aktuelni, i ne samo za domaću javnost. Radi se o poveznici između bosanske ispostave američkog CNN-a, poznate pod nazivom TVN1, Dragana Čovića kao gazde HDZ-a i tekućeg cionističkog genocida protiv Palestinske populacije. Za početak, evo jednog dijela izjave Kristine Perić, urednice portala Hercegovina.info za zagrebački sedmičnik Nacional: “Smatrali smo da je N1 BiH neovisna medijska kuća, no čini se da to nije slučaj kada se radi o Draganu Čoviću, s obzirom da je stopirana emisija upravo o njemu.” Dakako, radi se o skoro zaboravljenom podatku da je TVN1 odbila da emitira vlastitu emisiju o Čović Draganu čija tema nije išla njemu u prilog, nakon čega je jedan novinar ove redakcije dao otkaz. Činjenica da se ovaj studio i danas nameće javnosti kao jedan od “najobjektivnijih” ili “najslobodnijih” navodi nas na podsjećanje o čemu se zapravo radi odnosno ne radi. Vjerovatno jednom dijelu učmale Tv publike u BiH ovo djeluje donekle iznenađujuće, nekome i šokantno to da je izvršena autocenzura na Tv N1. Istodobno, za mnoge koji podrobnije prate informativno, političko i društveno stanje u BiH posljednjih godina, ovo nije naročito čudno. Koliko god ovaj Tv studio bio popularan u medijskom prostoru, koliko god ova televizija bila uspješno sugestivan medij, manipulativan svakako, ipak ima očekivane slabosti koje ipak ostanu nevidljive za većinu gledateljske publike, što je možda više do publike nego do televizijske kuće, mada je to diskutabilno. U ovom slučaju te slabosti se ne bi pojednostavljeno utjelovile u samom Draganu Čoviću koliko bi možda u nekim njegovim političkim, diplomatskim ili poslovnim vezama, od onih sa predstavnikom kolonijalne uprave OHR-a Kristijanom Schmitom do onih sa cionističkim režimom, što preko Amira Gross Kabirija u mostarskom Aluminiju a što sa samim vrhom Izraela, to jest Benjaminom Netanyahuom koga je Čović osobno svojevremeno pozvao da gostuje na mostarskom sajmu gospodarstva. Ukoliko stvari sagledamo sa te strane, možemo slijedom manipulativne propagande koja ovih dana ‘pršti’ iz Izraela i odanih mu medijskih kuća po svijetu, doći do još nekih zanimljivosti. Na primjer, ako je N1 ispostava američkog CNN-a, onda je osjetljivost na izraelski uticaj normalna, uglavnom i očekivana. U tom slučaju Dragana Ćovića ima ko da “čuva” od navodno izazovnih Tv priloga o njemu. Sa druge strane, ako N1 “baštini američke vrijednosti” demokratije i objektivnosti, a Čović skupa sa HDZ-om “baštini europske vrijednosti” koje i sam nekad spominje u javnom prostoru, onda bi se oboje mogli ugledati na internetski info portal pod nazivom Uncaptured Media. Dobro, od Čovića se možda ne treba očekivati da se ugleda na ovaj portal, ali “objektivnosti” skloni novinarski ‘profesionalci’ sa N1 bi imali šta saznati a nekim čudom možda i prenijeti sa ovog portala.
Svjedoci onoga što vodeći mediji izbjegavaju
Uncaptured Media je multimedijski i istraživački projekat čiji je pokretač američki novinar, dokumentarista i filmski snimatelj Dan Cohen. Prema svojim riječima, on je posvećen istraživanju svih aspekata ratnog stanja kod kuće ili u inozemstvu. Pritom izbjegava standardno etiketiranje i za ljevičarenje i za desničarenje, za šta inače smatra da je vještačka politička podjela. Za sam naziv – ‘Uncaptured’ – (‘neuhvaćeno,’ na engleskom, ili ‘neulovljeno’), Cohen kaže da je adekvatan u mjeri u kojoj se ovaj portal bavi preuzimanjem onih vijesti koje preostanu odnosno izostanu od svih drugih glavnih vijesti, onih koje se odstrane, bilo usljed straha ili u korist propagande, a oboje smatra otrovnom kombinacijom. Uža specijalnost mu je otkrivanje skrivenih ili izostavljenih detalja cionističke propagande, naročito ovih dana dok traje izraelsko istrebljenje stanovništva Gaze. Tako je Dan Cohen, očito srodnik internacionalno poznate hebrejske loze Cohenovih, skrenuo pažnju na svoj portal objavom podataka o tome da je početkom oktobra 2023 godine po gregorijanskom kalendaru, izraelski apache helikopter pucao po izraelskoj omladini u Be’eri kibucu, što je potom naravno sve pripisano Hamasu. Do sada se taj podatak već pojavio i na još nekim medijima, a povećao se i broj svjedočenja o tome. Među svjedocima se našlo i nekoliko žrtava te pucnjave iz samoga kibuca. Uncaptured Media je slikom i riječju prenio svjedočenje Ereza Tidhara, vojnog veterana koji je tog sedmog oktobra bio tamo prisutan kao volonter spasilac pri jedinici Eitam. On otvoreno kaže da je vidio tada helikopter izraelskih snaga da puca izravno u kibuc, a onda i jedan izraelski tenk koji je prolazio kroz kibuc i gađao neku kuću. Iako ovakve vijesti više i nisu tolika ekskluziva u samom Izraelu niti dijelovima SAD-a, i dalje se prikrivaju među mnogim vodećim medijima ostatka svijeta, računajući i najpraćenije medije Balkana. Povećava se broj svjedoka izraelske vojne pucnjave kao i likvidacije vlastitih sugrađana, i u spomenutom kibucu i na izraelske omladince okupljene povodom muzičke “zabave” sedmoga oktobra. Sada se već formira i zasebni lobi udruženja roditelja stradale omladine na tom rave teferiću, koji zahtijevaju od izraelskih vlasti obnovljenu i detaljnu istragu svega što se tada izdešavalo na licu mjesta. Ron Zarfati bivši izraelski vojni pilot, ubijen je na +-spomenutoj zabavi, a njegov otac Erez Zarfati jedan je od roditelja koji traže istragu događaja. U međuvremenu, izraelski vojni autoriteti iznalaze različita opravdanja da se izbjegne detaljna istraga, navodeći kako je “sve skupa previše složeno, i da sa “moralne” strane zasad nije povoljna prilika da se vrše istrage,” šta god to podrazumijevalo iz njihove perspektive. Svakako da je izbjegavanje vlastite odgovornosti tipično za cionističku manipulaciju medijskim izvještajima, naročito poslije onog prekida press konferencije na kojoj jedna žena, razmijenjena bivša zarobljenica Hamasa, objašnjava pred Tv kamerama kako je imala pristojan i human tretman od Hamasovih stražara u vrijeme svog privremenog zarobljeništva. Izraelski cenzori su donekle kasno reagirali sa prekidanjem njenog govora pred novinarima pa je dosta toga ipak objavljeno i snimljeno prije ometanja. Podatke poput ovih sa pucnjavom na kibuc, i još daleko više, uporedo sa video izvještajima i svjedočantvima, je prenio Uncaptured Media. U međuvremenu po twitteru počeo kružiti snimak pucnjave iz pozicije samog helikoptera, uz izjavu jednog od izraelskih pilota koji je rekao da je “bilo teško razlikovati civile od terorista” kada su pucali prema njima, odnosno došlo je do potvrde prethodno rečenog, samim priznanjem pilota. Uncaptured Media je pokrenuo val ohrabrenja za druge istraživače, ne samo novinare među njima, da otkrivaju nove i nove detalje o svemu ovome.
Fanatičnih boraca za cionistički hram, uglavnom nema u domaćim medjima
Međutim, ima jedan dio priče o kojem se možda još i manje govori u javnom prostoru, nego o izraelskoj umiješanosti u likvidaciju određenog broja vlastitih sugrađana sedmog oktobra. Naime, već dugo se zna kako je Izrael temeljen na šovinističkoj kvazifilozofiji rasne “odabranosti” za populaciju sa “posebnim potrebama” kojima svi trebaju udovoljavati, pogotovo na području ekonomije i politike. Rasizam je neizbježan u cionističkoj ideologiji zato što im sekularno uređenje odgovara kao društveni program na papiru, u pravnim relacijama. To znači da im je vjerski identitet Jevreja sporedan u korist etničkog i genetskog. Ipak, već dugo se suptilno provlači vjerski zanos pomiješan sa sekularnim ne samo među izraelskim desničarskim partijama, nego i unutar cionističke armije i policije. Svako malo se u javnosti pojavi podsjećanje kako cionistički orijentirani jevrejski krugovi jedva iščekuju priliku za rušenje monoteističkih svetinja al Akse i Kupole na stijeni, u korist izgradnje takozvanog trećeg hrama u Al Qudsu, za sve Hebreje svijeta, čak i one koji to ne žele ili koji ne vjeruju u taj dio cionističke ideologije. Već izvjesno vrijeme postoje i građevinske makete kojima se predstavlja kao budući izgled famoznog hrama, uz bezbroj crteža i šema istog. Određene evangelističke crkvene struje u SAD-u, inače sklone cionističkom fanatizmu, objavjuju i nove verzije Biblije što sadrže ilustraciju onoga za što vjeruju da bi mogao biti budući izgled hrama, uz istodobno ubjeđivanje javnosti da oni kao znaju tačno kako je prethodni hram izgledao u drevnoj prošlosti. Glavni portal tog “hrama” sa stubovima i velikom strehom podsjeća na antičke građevine Helenističke civilizacije, te je kao takav urađen i logotip za uniforme određenih jedinica izraelske vojske. Na rukavima i šljemovima njihovih uniformi stoji prišivač sa ovim logom, što navodi pažljivog posmatrača na pomisao da je religijski žar cionističke armade svakako prisutan u njihovom strijemljenju i djelovanju, i da se nije odustalo od mogućnosti za rušenje islamskih svetinja na takozvanom brdu hrama. Da li bi vojne jedinice sa ovim logotipom bile zadužene za takvu operaciju, zasad se ne zna. Uncaptured Media je možda prvi ne- cionistički medij, a možda i jedini zazad, koji je objavio fotke izraelskih vojnika što nose ovo obilježje na uniformama uporedo sa već poznatim heksagramom. Većina domaćih medija u BiH, skupa sa N1, radije potencira priču o “Izraelu kao jedinoj demokraciji” na Bliskom Istoku, pošto se već po navici kreću slijedom diktata američkih medija. Jer, kada spominju demokratsko uređenje, onda to automatski podrazumijeva i sekularističko, te se na taj način istodobno prikrije ono teokratsko i šovinističko u priči, što je sastavni dio i cionističke politike i izraelskog društva općenito. Svakome ko želi da provjeri koje sve vijesti nisu “ulovljene” u dnevnim ili sedmičnim izvještajima iz Palestine, nije potrebna redakcija Tv N1 već je dovoljno da otvore portal Uncaptured Media. Uncaptured Media se očito ne plaši likova poput Dragana Ćovića u kakvom američkom ili izraelskom izdanju, a ne boji se ni moćnih mentora takvih političara. Cjelovite informacije su im prioritet. Neka ovo ne bude tek prozivka nego poziv raznim domaćim medijskim redakcijama, ne samo N1, da potraže nadahnuće u ponuđenim podacima kao što su ovi sa Uncaptured Media. Možda se tako i genocid nad stanovništvom Gaze uspori ako se već ne može stopirati zasad, ili se barem rasvijetli. U međuvremenu, neka svako ove detalje provjerava za sebe, pošto se ovo ne tiče samo novinara nego svakoga.
